Postoji taj jedan sajt na koji kada uđete, otvori se slika šume, i čuje se glas koji nam govori da u ovom trenutku, u Norveškoj raste jedna šuma. Ona raste za potrebe 100 knjiga koje će biti štampane i izdate tek 2114. godine. O čemu se tačno radi?
Ova norveška šuma je deo projekta Future Library Project (u originalu na norveškom Framtidsbiblioteket koji ima jedan zaista nesvakidašnji cilj, a to je da izda zbirku 100 novela (koji su po dužini zapravo duži od kratke priče a kraći od romana) od 100 poznatih pisaca tek 2114. godine. Projekat je započet od strane Kejti Paterson 2014. godine, a finansiran od strane uprave Osla. Ideja je da se knjige štampaju na papiru, bez obzira na način na koji će se knjige objavljivati tačno jedan vek u budućnosti, i za to će se koristiti šuma koja je 2014. godine zasađena u sklopu Nordmarka šume u Norveškoj.
Svake godine u oktobru, jedan od većih pisaca biva izabran da napiše kratku priču koja će se čuvati u strogoj tajnosti do 2114. godine, kada će ugledati svetlost dana. Pisci koji su do sada izabrani i njihova dela koja nećemo nikada pročitati su sledeći:
- 2014 – Margaret Atvud – Scribbler Moon
- 2015 – Dejvid Mičel – From Me Flows What You Call Time
- 2016 – Sjon – As My Brow Brushes On The Tunics Of Angels or The Drop Tower, the Roller Coaster, the Whirling Cups and other Instruments of Worship from the Post-Industrial Age
- 2017 – Elif Šafak – (naslov priče će biti otkriven tek u maju ove godine)
Dakle, trenutno se na svetu pise knjiga koju niko od nas neće biti u mogućnosti da pročita (možda i hoće?). Ipak, glavna pitanja su sledeća – kako će generacije za sto godina reagovati na ovu knjigu? Da li će neko od ovih pisaca uspeti da predvidi budućnost u kojoj će oni živeti? Na kraju krajeva, ova antologija će biti svojevrstan dokaz menjanja generacija, stilova pisanja, pogleda na svet, tehnoloških izuma, i generalno, čovečanstva.
Fascinantno, zar ne?
Detaljnije možete pogledati na zvaničnom sajtu.